Izolacija zidova
Kvalitetna izolacija zidova dugoročno je i višestruko isplativa, posebice u područjima gdje se izmjenjuju izuzetno vruća ljeta i hladne zime s kišnim proljećima i jesenima. Kvalitetna izolacija smanjuje gubitke topline zimi, pregrijavanja prostora ljeti te smanjuje posljedice vlage i kondenzacije čime štiti građevinu od propadanja. Vanjske zidove moguće je izolirati s vanjske i s unutrašnje strane, a toplinska izolacija s vanjske strane najučinkovitiji je način sprječavanja toplinskih gubitaka.
Izolacija vanjskih zidova s vanjske strane
Učinkovita izolacija vanjskih zidova ovisi o izboru kvalitetnog termoizolatora, debljini izolacijskog sloja, stručnog i pravilnog postavljanja te ugradnje. Izolacija se izvodi s vanjske strane zida zbog jednostavnije izvedbe građevinskih radova i zaštite od požara, a najčešći izolacijski materijal su kamena i staklena vuna ili stiropor. Izolacija stiropora debljine 10 cm ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,385 W/m2K, dok kamena vuna ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,35 W/m2K za ploču debljine 10 cm. Pri tome kamena vuna ima daleko manji otpor difuziji vodene pare od stiropora, ali je povoljnija u slučaju požara.
Izolacija s vanjske strane može se izvesti i pomoću ventilirane fasade gdje se izolacija učvršćuje na nosivi zid, a između izolacije i završnog sloja fasade nalazi se sloj zraka. Kontaktna fasada predstavlja višeslojni izolacijski sustav u kojem se ljepila i završni sloj žbuke nanose direktno na izolaciju.
Fasade se prema vrsti žbuke mogu podijeliti na debeloslojne i tankoslojne. Za debeloslojne fasade kao završni sloj koristi se mineralna žbuka debljine 15mm i dekorativni sloj debljine 5mm, dok vezivni sloj čini cementni špric. Završni sloj kod tankoslojnih fasada čini silikatni, silikonsko-silikatni ili akrilatni sloj minimalne debljine zrna 1,5mm -2,5mm. Debljina toplinsko – izolacijskog materijala trebala bi biti barem 10 do 12 cm čime je vrijednost koeficijenta prolaska topline (U) zida smanjena za 0,25 do 0,35/m2K.
Sam materijal od kojeg se izgrađuje vanjski zid može imati vrlo različita toplinska svojstva. Najbolji materijali za termičku izolaciju vanjskog zida su porobeton i posebna termoopeka.
Primjerice Porotherm opeka u debljini 20 – 45 cm, ima znatno bolja termoizolacijska svojstva od klasične opeke. Koeficijent toplinske vodljivosti iznosi između 0,18 i 0,33 W/mK, dok se taj koeficijent za običnu ciglu kreće oko 0,45 W/mK. Dok Ytong termoblok debljine 40 cm ima koeficijent vodljivosti topline 0,30 W/m2K.
Izolacija zidova s unutarnje strane
Izolaciju vanjskog zida s unutarnje strane korisno je izvesti ako je zgrada spomenik kulture, ako je trošak izvedbe s vanjske strane iz tehničkih ili konstruktivnih razloga previsok, kada zakonski propisi ne dozvoljavaju promjene vanjskog pročelja ili kada je nemoguće provesti toplinsku izolaciju s vanjske strane zida. Kod izvedbe izolacije s unutarnje strane vanjskog zida potrebno je u obzir uzeti kondenzaciju vlage zbog koje je izolacija s unutarnje strane nepovoljnije rješenje. Ovim načinom izolacije znatno se mijenja toplinski tok u zidu, a jedna od posljedica je i gubitak korisnog prostora povećanjem debljine unutarnje fasade. Također, obavezna je primjena parne brane kako bi se spriječilo izbijanje plijesni i nastanak kondenzata. Takve prostorije vrlo se brzo zagrijavaju te ne postoji mogućnost akumulacije toplote u zidovima kao kod klasične vanjske izolacije.
Ako odaberete ovaj način izolacije svakako se vodite pravilima „dobre prakse“:
Prije izvođenja radova provjerite zidove objekta i u slučaju postojanja vlage ili plijesni obavezno ih sanirajte prije početka radova.
Izolaciju izvedite u sistemu gipskartonske ploče na metalnoj potkonstrukciji uz ispunu međuprostora kamenom vunom.
Obavezna je ugradnja parne membrane između izolacijskog materijala i gipskartonske ploče.
Izolacija vanjskih zidova s vanjske strane
Učinkovita izolacija vanjskih zidova ovisi o izboru kvalitetnog termoizolatora, debljini izolacijskog sloja, stručnog i pravilnog postavljanja te ugradnje. Izolacija se izvodi s vanjske strane zida zbog jednostavnije izvedbe građevinskih radova i zaštite od požara, a najčešći izolacijski materijal su kamena i staklena vuna ili stiropor. Izolacija stiropora debljine 10 cm ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,385 W/m2K, dok kamena vuna ima koeficijent toplinske prolaznosti 0,35 W/m2K za ploču debljine 10 cm. Pri tome kamena vuna ima daleko manji otpor difuziji vodene pare od stiropora, ali je povoljnija u slučaju požara.
Izolacija s vanjske strane može se izvesti i pomoću ventilirane fasade gdje se izolacija učvršćuje na nosivi zid, a između izolacije i završnog sloja fasade nalazi se sloj zraka. Kontaktna fasada predstavlja višeslojni izolacijski sustav u kojem se ljepila i završni sloj žbuke nanose direktno na izolaciju.
Fasade se prema vrsti žbuke mogu podijeliti na debeloslojne i tankoslojne. Za debeloslojne fasade kao završni sloj koristi se mineralna žbuka debljine 15mm i dekorativni sloj debljine 5mm, dok vezivni sloj čini cementni špric. Završni sloj kod tankoslojnih fasada čini silikatni, silikonsko-silikatni ili akrilatni sloj minimalne debljine zrna 1,5mm -2,5mm. Debljina toplinsko – izolacijskog materijala trebala bi biti barem 10 do 12 cm čime je vrijednost koeficijenta prolaska topline (U) zida smanjena za 0,25 do 0,35/m2K.
Sam materijal od kojeg se izgrađuje vanjski zid može imati vrlo različita toplinska svojstva. Najbolji materijali za termičku izolaciju vanjskog zida su porobeton i posebna termoopeka.
Primjerice Porotherm opeka u debljini 20 – 45 cm, ima znatno bolja termoizolacijska svojstva od klasične opeke. Koeficijent toplinske vodljivosti iznosi između 0,18 i 0,33 W/mK, dok se taj koeficijent za običnu ciglu kreće oko 0,45 W/mK. Dok Ytong termoblok debljine 40 cm ima koeficijent vodljivosti topline 0,30 W/m2K.
Izolacija zidova s unutarnje strane
Izolaciju vanjskog zida s unutarnje strane korisno je izvesti ako je zgrada spomenik kulture, ako je trošak izvedbe s vanjske strane iz tehničkih ili konstruktivnih razloga previsok, kada zakonski propisi ne dozvoljavaju promjene vanjskog pročelja ili kada je nemoguće provesti toplinsku izolaciju s vanjske strane zida. Kod izvedbe izolacije s unutarnje strane vanjskog zida potrebno je u obzir uzeti kondenzaciju vlage zbog koje je izolacija s unutarnje strane nepovoljnije rješenje. Ovim načinom izolacije znatno se mijenja toplinski tok u zidu, a jedna od posljedica je i gubitak korisnog prostora povećanjem debljine unutarnje fasade. Također, obavezna je primjena parne brane kako bi se spriječilo izbijanje plijesni i nastanak kondenzata. Takve prostorije vrlo se brzo zagrijavaju te ne postoji mogućnost akumulacije toplote u zidovima kao kod klasične vanjske izolacije.
Ako odaberete ovaj način izolacije svakako se vodite pravilima „dobre prakse“:
Prije izvođenja radova provjerite zidove objekta i u slučaju postojanja vlage ili plijesni obavezno ih sanirajte prije početka radova.
Izolaciju izvedite u sistemu gipskartonske ploče na metalnoj potkonstrukciji uz ispunu međuprostora kamenom vunom.
Obavezna je ugradnja parne membrane između izolacijskog materijala i gipskartonske ploče.
